Dragi prijatelji,
još jedan Festival je za nama. Hvala vam što ste bili s nama na ovim stranicama, hvala što ste nas listali, čitali, citirali, ... a možda privučeni i našim radom - došli do Prokurativa, ovog Ljeta Gospodnjeg 2009.

Iza mene je vođenje već desetak festivalskih PRESS službi i bila mi je čast, vratiti se na Splitski festival, nakon 4 godine izbivanja. Uostalom, vratila se i Seve, pa što nebih ja :)

Nadam se da smo vam uspjeli dočarati atmosferu promjenjivog početka srpnja u Splitu, ali i svake večeri vedrog Trga Republike.

Između kapi kiše
Neno je i bukvalno proveo Festival između kapi kiše.
Dodajte tome
da mu je koncesija odobrena 3 mjeseca prije početka, pa vi nađite sponzore, autore, skladbe, izvođače,
da je to pripremno vrijeme, bilo vrijeme o' recesije i o' izbora,
da mu festivalske prostorije nisu date niti kad su krenuli prvi taktovi orkestra, pa su Garderoba, PRESS, Akreditacijski centar i Direkcija bili smješteni u malom predvorju male koncertne dvorane, sveukupne površine 20m2,
da mu niti kino Marjan nije bilo na raspolaganju (zbog renoviranja),
i da je svaki dan lila kiša do samog početka  
- dobit ćete bolju sliku velikog Festivala iz male sobe.

Medijski vjetar
Nek ostane zabilježeno i da su mu splitski mediji na čelu sa Slobodnom Dalmacijom bez ikakvih sponzorskih obaveza u tjednu festivala bezrezervno upuhali pozitivan vjetar u jedra, sluteći da bi sve to skupa na kraju mogla biti dobra priča. 
Hvala urednicima Krkiju (Slobodna Dalmacija), Vedrani (HR Radio Split) i Davoru (Radio Dalmacija), ali i Marijani, Mireli, Jošku, Vrandi, Jadranu, koji su danima prenosili vijesti sa Prokurativa ... 
Sad se vidi da smo opravdali povjerenje.

Osobni šef PRESSa
Vjerujem da vam se svidjela i ideja, po kojoj smo poput velikih banaka, umjesto PRESS centra ove godine svakom novinaru dodijelili osobnog "šefa PRESSa" :)

U ime svih vas, koji ste surfali ovogodišnjim stranicama, hvala Maji Matas ( koju nam je po običaju ustupila Radio Dalmacija ) i Žaklini Jurić ( freelance novinarki ) koje su PRESS prostorije formirale u vlastitim stanovima, sa mnom se sretale na Skypeu i PRESS klubu :) .
Neznam gdje su i kako uspijevale iskopati sve ove razgovore sa ovogodišnjim sudionicima, ali vjerujem da vam je bio gušt vidjeti da se web stalno dopunjavao novim tekstovima.

Nezamjenjiva je bila i uloga dragog prijatelja Igora Drače koji je s punim povjerenjem i strpljenjem akreditirao sve PRESSovčice i PRESSovce, a zatim priložio i galerije svojih fotografija kako bi stranice bile još uspješnije.

Heroj, a ne huligan
Nakon ovolikog iskustva sjetio sam se priznati da bih jednog dana volio biti veliki Šef PRESSa kao što je to bio Mladen Mateljan u vremenima "zlatnog festivala", a veliki Šef možete biti samo ako ste Šef na velikim događajima.
Ovogodišnji Festival je to svakako bio,
jer se publika vratila na Prokurative,
jer su pjesme zaživile u eteru,
jer je cijela Hrvatska gledala sliku Prokurativa 3 dana zaredom u direktnom prijenosu,
jer su novinari bili prezadovoljni uvjetima rada, PRESS klubom, sponzorskim vinima i grickalicama, Podravkinim frižiderom, ... (za što su se pobrinuli Dražen, Anita i Irena),
jer su svi sudionici bili prirodni i svoji poput Grdovića ili gradonačelnika Keruma, pa je bilo štofa i za žute stranice,
jer sam u publici vidiio nekoliko "vremešnih gospođa" koje su rukama pratile taktove svih pjesama,
jer je u svemu - publika nagradom ovjenčala dalmatinsku pjesmu i dalmatinsku klapu.

Iako sam kod nekih ispao Heroj, a ne huligan, moram priznati da Alku nisam potjerao iz PRESSa, već zamolio da zauzme mjesto među izvođačima ili VIPu, naglašavajući da imam veliki broj akreditiranih koji moraju raditi svoj posao. Jednako bi ona učinila da su se novinari htjeli šetati po bini za vrijeme njenog nastupa, zar ne? Dobro, učinio sam to dva puta, ali opet to ne smatram heroizmom, jer me je Alka bez problema shvatila, a vjerujem da su je u drugi "pokušaj proboja" nagovorili ljudi iz pratnje.

Pri punoj brzini
Na kraju, hvala Neni, koji mi je na nagovor Mirele G. i Bubala dao povjerenje i pozvao da uskočim u festivalski brod, pri punoj brzini blizu obale. I to s osmijehom na licu.
Vjerujte da nisam bio siguran da ćemo ovako lijepo uploviti u luku, i nisam zažalio što sam pristao.

Dragi Neno,
ako opet dobiješ kormilo u ruke, nadam se da će to biti na vrijeme, i da ćemo se ranije otisnuti od obale.

Šef PRESSa
Festivala Split 2009
Željko Erceg